Moj put od bola neplodnosti do majčinstva – prvi deo

Nema sumnje da sam najveći bol iskusila onda kada sam želela da postanem majka, a to nisam mogla. Neplodnost je isisala svu radost iz mene i muža tokom te tri preduge godine. Ako ste ikada doživeli duboku tugu ili gubitak, znate da postoji pet stadijuma tugovanja: poricanje, ljutnja, pregovaranje, depresija i prihvatanje. Ja sam kroz sve to prošla.

Prvo je nastupilo poricanje. Nema šanse da pametna, obrazovana žena kao ja ne može da zatrudni. Pa ja imam doktorat iz farmakologije i znam tačno kako rade polni hormoni i kako se prave bebe. Mislila sam da će pravljenje bebe biti laganica.

Potom je došla ljutnja. Bili smo rešili da sačekamo sa zasnivanjem porodice dok sve ne pripremimo. Ja sam završila školovanje, kupili smo kuću, počela sam da radim, pa čak smo i uštedeli nešto novca. I najzad, u 27. godini, bili smo spremni da donesemo novo ljudsko biće na svet. Sve smo radili kako treba, ali kako su se meseci nizali, a bebe nije bilo, u meni je sve više rasla ljutnja.

Pregovaranje. Počela sam da se cenkam sa sobom. U početku sam želela veliku porodicu, ali nakon nekoliko godina borbe, želela sam da dobijem samo jedno zdravo dete. Jedno zdravo dete – tražim li previše? Dala bih desnu nogu samo da postanem majka.

Nakon godinu dana pokušavanja, dobili smo prvi pozitivan test na trudnoću. Bili smo presrećni, ali su nam se sve nade srušile spontanim pobačajem nedelju dana kasnije. Osećali smo se potpuno poraženo. Narednih godina pretrpeli smo još četiri gubitka. Jedino što je gore od negativnog testa na trudnoću jeste spontani pobačaj, pa onda još jedan, pa još jedan… Pala sam u užasnu depresiju!

Prihvatanje. Zdravo, ja sam Ejmi i ja sam neplodna. Prihvatila sam neplodnost. Prihvatila sam činjenicu da moje telo jednostavno ne pravi dovoljno progesterona da bi se trudnoća održala. Prihvatila sam činjenicu da mi je potrebna pomoć lekara da zatrudnim i ostanem trudna. Prihvatila sam činjenicu da imam hromozomsku translokaciju, genetsko oboljenje zbog kog se više od polovine mojih trudnoća završi spontanim pobačajem. Prihvatila sam da je to moja realnost. Jednostavno, ja ne mogu lako da imam uspešnu trudnoću.

Srećom, moja priča se tu ne završava. Ja sam jaka, pametna žena. Nisam više mogla da gledam prijatelje i rođake kako prolaze kroz bol neplodnosti, kao i ja. Moje iskustvo naučilo me je da imam moć da upravo zahvaljujući tom iskustvu pomognem drugima koji se nalaze na istom, teškom putu. Naučila sam sve o polnim hormonima i o tome kako neravnoteža u njihovom odnosu može da dovede do neplodnosti. Nažalost, takođe sam naučila i koliko je lečenje neplodnosti skupo, kao i da postoji ozbiljan nedostatak jednostavnih instrumenata dostupnih parovima koji žele da saznaju više o hormonima koji su važni za plodnost.

Dok sam pokušavala da zatrudnim, počela sam da pratim cervikalnu sluz i bazalnu temperaturu, i da koristim LH trake za predviđanje ovulacije kako bih bolje razumela zašto moje telo ne radi ono što bi trebalo da radi.

Pomoću tih biomarkera, kao i uz pomoć mog lekara, uspeli smo da postavimo dijagnozu koja je pokazala da imam deficit lutealne faze (nedovoljnu dugu lutealnu fazu). Dani od ovulacije do naredne menstruacije nazivaju se lutealna faza. Da bi se trudnoća održala, lutealna faza mora da traje najmanje 10 dana – moja je trajala šest ili sedam.

Mrzela sam merenje temperature. Čitave noći sam bila pod stresom da se ne pomeram previše, viknula bih na muža da isključi taj prokleti ventilator i podešavala bih alarm da zvoni u pet ujutru čak i danima kada nisam išla na posao. Volela sam da koristim LH testove i dopadalo mi se to što sam na osnovu hormona mogla da odredim kada ću ovulirati. Pitala sam se zašto ne mogu da koristim isto takve testove da potvrdim da je došlo do ovulacije. Progesteron raste nakon ovulacije – zašto ne postoje i progesteronske trake? To mi je delovalo mnogo lakše i preciznije. Otkrila sam da je i to moguće – naučni podaci su bili tu, samo još nije postojao komercijalni proizvod na tržištu koji žene mogu da kupe i koriste.

Drugi deo članka možete pročitati OVDE.

 

Autor: Ejmi Bekli

Prevod: Marija Stajić

Izvor: My journey through the grief of infertility to motherhood

 

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *