Šta je praćenje plodnosti?

Metode praćenja plodnosti nedovoljno su poznate kod nas, dok se u zapadnim zemljama uveliko koriste jer su zaista višestruko korisne. Postoji više metoda praćenja plodnosti (fertiliteta), koje se na engleskom najčešće nazivaju Natural Family Planning (NFP) ili Fertility Awareness Methods (FAM). Pomoću njih učimo kako da opažamo, tumačimo i beležimo znake plodnosti koje nam telo svakodnevno daje.

Menstrualni ciklus je dinamičan i podložan promenama u zavisnosti od onoga što nam se trenutno dešava u životu (putovanje, selidba, prehlada, stres…). Upravo zbog toga, mi svakodnevno pratimo znake plodnosti, i ne oslanjamo se na prethodne cikluse da bismo „predvideli” plodne i neplodne dane. Metode, kao što je FEMM, zasnovane su na naučnim činjenicama o ženskoj fiziologiji i endokrinologiji, te su mnogo efikasnije od kalendarske ili ritam metode, kao i od većine običnih aplikacija za praćenje ciklusa dostupnih na mobilnim telefonima.

Pomoću ovih metoda, stičemo temeljan uvid u naš ciklus što nam omogućava da znamo šta se dešava s našim telom, kao i koja je veza između ženskog fertiliteta i opšteg zdravlja. Praćenjem znakova plodnosti možemo povećati izglede za zatrudnjivanje na sasvim prirodan način, bez medicinski potpomognutih procedura, a takođe i naučiti kako da privremeno odložimo trudnoću bez upotrebe hormonske kontracepcije.

 

Šta se to „prati” u ciklusu?

Tri najvažnija biomarkera (znaka) koja možemo pratiti jesu:

1. cervikalna sluz

2. bazalna temperatura

3. položaj grlića materice

 

1. Cervikalna sluz je osnovni i najvažniji biomarker koji koriste sve metode. Pratimo je tako što svakodnevno, prilikom svakog odlaska u toalet, obratimo pažnju na trenutak kada se obrišemo toalet papirom i pogledamo da li ima nešto na njemu nakon brisanja. Ovo na prvi pogled može delovati zahtevno, jer se radi više puta dnevno, međutim, u suštini je veoma jednostavno i navika se lako usvaja jer je vezana za ono što već radimo u toaletu: brišemo se nakon korišćenja toaleta. Dakle, jedina novina jeste da nakon toga pogledamo toalet papir i vidimo da li na njemu ima sluzi. Zatim probamo da je kažiprstom podignemo s papira i protrljamo između palca i kažiprsta kako bismo videle kakve je konzistencije i boje, i da li se rasteže (i koliko!).

 

2. Bazalna temperatura (BT) meri se svakoga dana, čim se probudimo, ali pre nego što ustanemo iz kreveta ili uradimo bilo šta drugo. Najpraktičnije je meriti BT oralno (u ustima, tačnije, ispod jezika), dok merenje ispod pazuha nije dovoljno precizno. Očitanu temperaturu beležimo u tabelu i/ili aplikaciju, i posmatramo kako se ona menja iz dana u dan: pre ovulacije BT je u nižim registrima, a nakon ovulacije prelazi u više registre, tako da dobijamo prepoznatljivi dvofazni obrazac bazalne temperature. Metode koje koriste BT imaju i pravila na osnovu kojih se potvrđuje skok BT u vreme ovulacije. Za metodu FEMM nije neophodno pratiti i BT, ali u aplikaciji postoji mogućnost unošenja i tog biomarkera.

 

3. Položaj grlića materice menja se tokom ciklusa. Provera položaja grlića spada u interne provere i zahteva da svaki put dobro operete ruke pre nego što počnete. Pre i posle ovulacije, grlić je zatvoren i malo tvrđi na dodir (otprilike kao kad dodirnete vrh nosa), dok je u vreme ovulacije otvoren i omekšan (kao kad npr. dodirnete usne). Neću ulaziti u pojedinosti u vezi sa ovim biomarkerom zato što ga za metodu FEMM nije potrebno pratiti. Metoda FEMM ne zahteva od nas nikakve interne provere, već se zasniva isključivo na eksternim (spoljašnjim) opservacijama.

 

Postoje i drugi simptomi na koje treba da obratimo pažnju i unesemo ih u tabelu ciklusa. Tu prevashodno spadaju simptomi PMS-a poput grčeva, bolnih ciklusa, nadutosti, glavobolje, bolnih grudi i slično, kao i životni događaji koji mogu uticati na naše zdravlje, a samim tim i naš ciklus: stres, prehlada, putovanje, intenzivno vežbanje, promena u ishrani, itd.

 

NFP, FAM. . . Šta sve to znači?

Nazivima Natural Family Planning (NFP) i Fertility Awareness Methods (FAM) obuhvaćene su metode zasnovane na naučnim saznanjima o ženskom telu i hormonima, koje se međusobno razlikuju u nijansama: NFP se vezuje za konzervativnije krugove, a FAM za sekularne, pa samim tim imaju i drugačiji pristup u nekim pojedinostima. U okviru ove dve glavne grupe, postoji više metoda, tj. sistema za praćenje plodnosti, i svi su zasnovani na opažanju onoga što se iz meseca u mesec dešava s našim telom. Pojedine metode prate samo cervikalnu sluz, a za druge je neophodno pratiti i sluz i bazalnu temperaturu (simptotermalne metode). FEMM spada u simptohormonske metode jer se zasniva na praćenju jednog simptoma (cervikalne sluzi) i jednog hormona (LH).

Skoro sve metode podrazumevaju svakodnevno opažanje promena u cervikalnoj sluzi (našem glavnom simptomu ili biomarkeru) na osnovu kojih možemo da razlikujemo plodne i neplodne dane.

Simptotermalne metode, kao što sam gore rekla, pored sluzi podrazumevaju i praćenje bazalne temperature. Prilikom odabira metode, treba da imate u vidu svoj način života i svakodnevnu dinamiku (da li možda radite u smenama i samim tim ne spavate redovno svake noći, da li često putujete, trenutno dojite bebu i samim tim imate isprekidan san…) da biste odredili da li se određena metoda može bezbolno uklopiti u vaše navike.

 

Šta je FEMM?

FEMM je program o ženskom zdravlju pomoću kog žene uče da razumeju svoje telo, kao i hormonske i druge ključne znake zdravlja. S obzirom na to da je mesečni ciklus izuzetno važan pokazatelj našeg opšteg zdravstvenog stanja, kroz edukaciju metodom FEMM, ili druge proverene metode praćenja plodnosti, žene dobijaju znanje koje im omogućava da identifikuju moguće probleme kako bi na vreme potražile medicinsku pomoć, ako im je to potrebno.

Metoda FEMM zasnovana je na reproduktivnoj endokrinologiji, koja ima ključnu ulogu u ženskom zdravlju. Lekari koji su prošli obuku za ovu metodu umeju da tumače tabele ciklusa koje njihove pacijentkinje vode, te na osnovu detaljnih informacija o ciklusu na delotvorniji način mogu da leče stanja kao što su neredovno krvarenje, sindrom policističnih jajnika, endometrioza, neplodnost, menopauza, problemi sa funkcijom štitne žlezde, migrene, depresija, akne, itd. Pomoću FEMM-ovih medicinskih protokola, lekari procenjuju stanje više od 10 hormona i uzimaju u obzir kliničku istoriju svake žene, kao i podatke iz njenih ciklusa kako bi uspostavili dijagnozu i rešili problem koji izaziva simptome povezane sa gore navedenim stanjima.

Kako je nastao FEMM?

Za nastanak metode FEMM najzaslužniji su dr Džejms Braun i dr Erik Odeblad. Pedesetih godina 20. veka dr Braun je utvrdio da je za začeće najvažnije razviti veoma precizan metod utvrđivanja ovulacije kod žena. Zbog svog rada na merenju estrogena dobio je stipendiju Univerziteta u Edinburgu, gde je počeo da se bavi istraživanjima pod mentorstvom profesora Gaja Marijana – inače jednog od naučnika koji su otkrili estrogen. Braun je razvio hemijsku metodu za merenje estrogena u urinu, a naučni rad koji je o tome napisao citiran je više od 1000 puta. Njegov metod postao je zlatni standard za merenje hormona narednih 20 godina, sve dok nisu razvijene savremenije metode.

Kasnije je upoznao doktore Džona i Ivlin Bilings, bračni par koji je razvio koncept praćenja plodnosti na osnovu promena cervikalne sluzi (Bilingsova metoda). Braun je potvrdio njihova saznanja i počeo da sarađuje s njima.

U isto vreme, ali u Švedskoj, živeo je i radio dr Erik Odeblad koji je zaslužan za ono što danas znamo o cervikalnoj sluzi. Zahvaljujući svom radu na nuklearnoj magnetnoj rezonanci, otkrio je da do promena sluzi tokom ciklusa ne dolazi zbog manje ili veće hidriranosti, kao što se do tada mislilo, već da žena tokom ciklusa zaista luči različite vrste sluzi, s jedinstvenom strukturom i izgledom pod mikroskopom. Kasnije je otkrio i složenu anatomiju i fiziologiju grlića materice, kao i to da svaki kanalić u grliću luči određenu vrstu sluzi u određeno vreme tokom ciklusa. Utvrdio je i da se svaka vrsta sluzi javlja i nestaje u tačno određeno vreme u odnosu na ovulaciju, a samim tim i na hormone koji se u datom trenutku luče.

Kasnije su dr Braun i dr Odeblad počeli da sarađuju i utvrdili da su obrasci promene sluzi povezani sa fertilitetom i hormonima. Godine 1951. saradnja između dr Brauna i dr Odeblada, kao i dr Bilingsa, dovela je do razvoja simptotermalne metode u Austriji, a 1953. i do nastanka Bilingsove metode u Australiji.

Znanje o različitim vrstama cervikalne sluzi i dinamičnoj prirodi grlića materice nije značajno „samo” za mnoge metode praćenja plodnosti već ono sadrži veoma važne informacije i za sve lekare koji se bave ženskim zdravljem. Svaki ginekolog treba zna kako progesteron ili lekovi s progestinom utiču na lučenje sluzi; kako parovi s dijagnozom infertiliteta i subfertiliteta mogu da primene znanje o obrascima cervikalne sluzi kako bi povećali izglede za začeće; kako izgleda normalan obrazac fiziološke leukoreje (belog pranja) tokom mesečnog ciklusa.

Jasno je da ginekolozi nemaju vremena da ženama govore o sluzi i plodnosti (mada bi morali biti dobro upoznati s praćenjem plodnosti) – zbog toga tu ulogu obavljaju edukatori ili instruktori za metode praćenja plodnosti. Uloga edukatora nije da leči ginekološke ili endokrinološke probleme, da prepisuje terapije, uklanja ciste itd. već da ženama prenosi znanje o ženskom telu i ciklusu koje svaka žena treba da poseduje i koje nam pomaže da donosimo odgovorne i informisane odluke o našem zdravlju tokom čitavog reproduktivnog doba (od puberteta do menopauze).

U zemljama u kojima je praćenje plodnosti zastupljeno već nekoliko decenija, postoji saradnja između edukatora i lekara (ginekologa, endokrinologa) koji su takođe prošli obuku za pojedine metode praćenja plodnosti i umeju da tumače tabele ciklusa koje njihove pacijentkinje vode. Nadam se da ćemo u skorijoj budućnosti i svi mi na ovim prostorima imati lekare koji su svesni važnosti praćenja ciklusa pomoću biomarkera za očuvanje ženskog reproduktivnog i opšteg zdravlja.

Ovaj kratak istorijat nastanka metoda za praćenje plodnosti, uključujući FEMM, pokazuje nam da su ove metode zasnovane na naučnim saznanjima i na temeljnom poznavanju ženske fiziologije i anatomije, te da se razlikujuju od onoga što se naziva ritam metoda ili kalendarska metoda, koja se zasniva na „računanju” i „predviđanju” plodnih dana.

Pouzdane, proverene metode praćenja plodnosti ne bave se predviđanjem već pokazuju ženama kako da u svakom trenutku tokom ciklusa znaju da li su dani plodni ili neplodni na osnovu svojih znakova plodnosti, a ne po tome koji im je dan u ciklusu. Upravo zbog toga je praćenje plodnosti naročito korisno za žene s neredovnim ciklusima jer, ponoviću, one ne treba da predvide plodne dane već da ih odrede na osnovu opažanja cervikalne sluzi tokom dana, kao i drugih biomarkera i simptoma.

 

Više o različitim metodama praćenja plodnosti vidi OVDE.

Ako želiš da naučiš ovu metodu, zakaži termin za razgovor OVDE.

Ako nisi sigurna da li je FEMM  edukacija za tebe, pogledaj najčešća pitanja OVDE.

 

Jedan komentar

  1. Ivana Velickov

    Ova edukacija je osnovno žensko znanje koje na zalost ne dobijamo od pretkinja niti od sistemskog obrazovanja. Zato je važno da svaka zena pokaze inicijativu za samoobrazovanjem kroz ovaj kurs!

Ovde napišite komentar ukoliko želite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *